Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) zeljasta je biljka koju mnogi koriste za dekoraciju svojih domova i vrtova. Izuzetno je ljekovita i otporna na velike vrućine i hladnoće.
Riječ je o niskoj biljci koja može narasti od 8 do 30 cm i ima vlaknast korijen. Zeleni listovi čuvarkuće su debeli i sočni, a na njihovim rubovima se nalaze bodlje boje kestena. Cvjeta od travnja do listopada, a cvjetovi mogu biti ružičaste, bijele, žute ili crvene boje.
Prijevod latinskog naziva ove biljke glasi “uvijek živa” i svjedoči o njenoj neuništivosti. Prema drevnom vjerovanju, štiti dom i obitelj od zlih sila, bolesti i požara pa je zato dobila naziv čuvarkuća. U narodu je poznata i pod nazivima gromovka, uhovnik, pazikuća, divlje smilje, netres, zečji kupus i dr. Raste na vrlo skučenim mjestima: krovovima, pukotinama, na kamenitom, pjeskovitom i siromašnom tlu.
Uzgoj čuvarkuće
Čuvarkuća je idealna za uzgoj u vrtnim kamenjarima i u balkonskim posudama. Otporna je na niske temperature, kao i na ljetne vrućine i sušna razdoblja jer njezino lišće zadržava vlagu i omogućava joj normalan razvoj. Tijekom ljeta je čak nije ni potrebno zalijevati jer u previše vlažnim uvjetima može doći do truljenja.
Uzgoj čuvarkuće je vrlo jednostavan. Razmnožava se vegetativno, pomoću bočnih izdanaka iz kojih kasnije nastaju nove rozete. Rasti će gdje god da je posadite, ali ipak joj najviše odgovaraju dobro propusna, škrta tla siromašna hranjivim tvarima i pozicije s puno sunca.
Ne smeta im hladnoća tijekom zime i dobro podnose mraz. Ako ih sadite u vrtu, obratite pozornost da to ne bude na mjestima gdje će ih druge biljke nadrasti i pokriti ili tamo gdje je zemlja previše vlažna jer može doći do truljenja.
Čuvarkuća je idealna za uzgoj na malim balkonima, a optimalna dubina posuda u kojoj će se uzgajati iznosi deset centimetara. Prije sadnje se na dno posude stavlja sloj šljunka ili komadići cigle kako bi se dobilo rahlo i dobro drenirano tlo. Važno je da se na dnu posude nalaze otvori kroz koje može otjecati višak vode. Kad se obavi sadnja čuvarkuće, gornji sloj zemlje treba prekriti krupnijim pijeskom i kamenčićima.
Ovu biljku u normalnim vremenskim uvjetima uopće nije potrebno zalijevati, dok je tijekom ljeta možete nekoliko puta zaliti manjim količinama vode.
Čak i ako ste početnik u uzgoju biljaka, uzgoj čuvarkuće je odličan izbor jer se radi o otpornoj biljci koja nije niti malo zahtjevna i uspijevat će svugdje.
Razmnožavanje čuvarkuće
Ako želite razmnožiti čuvarkuću, mlade biljke nastaju krajem proljeća i početkom ljeta, a od matične biljke mogu biti odvojene čak oko 40 dana. Ipak, najbolje ih je posaditi što prije i to u supstrat pomiješan s pijeskom.
Čuvarkuća se može razmnožavati i sjemenom, ali taj način se manje koristi. Sadnja sjemena obavlja se tijekom ranog proljeća ili kasne jeseni, u supstrat čiji gornji sloj mora biti dovoljno vlažan kako se ne bi brzo osušio. Između redova se ostavlja razmak od 3-4 cm, a kada mlade biljke dosegnu veličinu od 1 cm ili više, treba ih rasaditi i ovaj put razmak treba biti od 5 do 15 cm. Biljke koje su uzgojene iz sjemena neće biti identične matičnoj biljci pa se na ovakav način dobivaju novi hibridi i sorte čuvarkuće.
Upotreba čuvarkuće
Čuvarkuća ima ljekovita svojstva poput aloje (aloa vera), ali nešto slabijeg intenziteta. Ima povoljno djelovanje kod upale sluznice, probavnih organa i kožnih problema. Listovi čuvarkuće mogu se po potrebi brati cijele godine, ako se uzgaja u posudama, a kod vanjskog uzgoja beru se od ožujka do listopada. U ljekovite svrhe se uvijek koriste svježi listovi.
Listovi čuvarkuće sadrže smolu, sluz, tanin, kalcijev citrat te jabučnu i mravlju kiselinu, a u narodnoj medicini se ova biljka u obliku obloga, masti, tinkture, soka ili čaja koristi zbog svojih antiupalnih i diuretičkih svojstava.
Listom ili sokom čuvarkuće se može premazivati koža koju ova biljka steže, vlaži i umiruje. Korisna je i za uklanjanje mrlja od sunca, a listovi se mogu dodavati u kupke ili vodu za pranje lica.
Koristi se tako da se list jednostavno prelomi i njime se premazuju željena mjesta. Listovi se također mogu zgnječiti kako bi se dobio sok koji se može koristiti za obloge. Premazivanje i oblozi korisni su kod ozljeda, rana, čireva te za uklanjanje bradavica. Sok čuvarkuće djelotvoran je i kod začepljenih i upaljenih ušiju, ali treba biti oprezan jer se dio stručnjaka slaže da je ova biljka korisna kod upale uha, dok se drugi ne slažu s tim tvrdnjama i nastoje ih opovrgnuti.
Svježe cijeđeni sok od čuvarkuće koristi se i u liječenju rastrojenosti, osjećaja straha, epilepsije, kod ekcema, uboda insekata, herpesa, hemoroida, glista te za liječenje kurjih očiju i opekotina.
Od čuvarkuće se spravlja i tinktura, tako da se 100 grama ove biljke pomiješa s 10 mililitara alkohola. Tinktura od čuvarkuće koristi se za liječenje čira na želucu.
Od ove biljke se može raditi i mast koja se koristi kao oblog kod oteklina i rana. Mast od čuvarkuće možete napraviti tako da šaku usitnjenog lišća čuvarkuće pomiješate s 10 žlica vode i 250 grama svinjskog sala pa sve lagano kuhate na niskoj temperaturi i na kraju procijedite u staklene posude.
Čuvarkuća u kombinaciji s medom koristi se za liječenje polipa na jajnicima te kod problema sa štitnjačom. Čuvarkuća i med imaju detoksikacijski učinak pa se preporučuje njihova konzumacija ako ste pretjerali s hranom i pićem. Ovo smjesu možete pripremiti tako što ćete 800 grama listova čuvarkuće pomiješati s kilogramom meda. Konzumira se tako da svako jutro prije jela uzmete jednu, a ostatak jednu do dvije žlice.
Čuvarkuća u kuhinji
Listovi ove biljke mogu se koristiti u pripremi variva i salata, a imaju kiselkast okus.
Kod korištenja čuvarkuće ne dolazi do nekih posebnih nuspojava, potrebno je samo paziti da listovi koji se koriste budu čisti kako ne bi došlo do infekcije. Trudnice i dojilje bi trebale izbjegavati upotrebu ove biljke ili se prije njenog korištenja posavjetovati s liječnikom.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori